SRPSKI KORENI

 
Bogislav iz Pomerna, pre nego sto je 1396, izabran za kralja Svedske, Danske, Norveske i Vend unije, umesto svog Slovenskog imena je dobio skandinavsko ime Erik. Otac mu se zvao Vratislav Svantibor, poreklom iz pokrajine Pomern, na kontinentu, u severnoj Evropi, gde su u srednjem veku, po svim istoriskim izvorima, medju Germanima, ziveli uglavnom, "Luzicki Srbi". Nemci su Srbina zvali Vend ili Sorb. Skandinavci danas zovu balkanskog Srbina "Serb".

 
Kada je 43 godine kasnije kralj Erik skinut sa vlasti, bez apanaze, izdrzavao se od gusarenja po Baltickom moru, sto mladji Srbi, danas u Svedskoj tumace kao neoboriv dokaz da je Erik bio Srbin. Erik je ziveo 77 godina, za ono vreme, neobicno dug zivot.

 
Po nekim tvrdnjama, Bogislav i Vratislav su Poljska imena sto navodi na razmisljanje da su u pokrajini ziveli Poljaci. Ako je to tacno, postavlja se pitanje zasto pokrajina Pomern, uprkos zajednicke granice sa Poljskom, nije nikada bila u sastavu katolicke Poljske, nego je, da bi se oslobodila nemackog patronata, uvek saradjivala sa Dancima i Svedjanima na drugoj strani Baltickog mora. U vise navrata je Pomern, uz Svedjane, bila u ratu protiv Poljaka.

 
Nekoliko imena iz srpskog, crkvenog, kalendara 2002:
Berislav, Borislav, Branislav, Bratislav, Vatroslav, Vekoslav, Vidoslav, Voislav...

 
Plemicka familija Svantibor je bila na glasu i kasnije. Ime Svantibor (Svante i Bor) svedoci o jakoj vezi izmedju Srba i Skandinavaca u srednjem veku. Svante je staro i danasnje, svedsko musko ime.
Kada je svedski kralj Gustav VASA Eriksson, u 16 veku, trazio zenu, jedna od kandidatkinja je bila cerka Savantibor Bogislava, najverovatnije praunuka Kralja Erika.

 
Podaci o Svantibor Bogislavu i Vratislavu su uglavnom, prikupljeni iz knjige svedskog istoricara Hermana Lindkvista "Sveriges Historia från istid till framtid".

 
Cinjenica je da se u Skandinaviju nije selilo samo srpsko plemstvo. Veliki broj Srba je presao preko Baltickog mora sredinom 12-og stoleca (XIII vek) kada su izgubili rat protiv mnogobrojnijih Germana sa kojima su ratovali od 6-og veka.
O slicnim vezama izmedju Svedjana i Srba, danas niko ne govori.

 
Svedjani srpskog porekla koji su vekovima ziveli u Svedskoj, danas, ne zele nikakva poredjenja sa komunistickim olosem na Balkanu.

 
Novopeceni Srbi sa Balkana su do juce bili komunjare, a danas idu u pravoslavne crkve, i pod uticajem jugo-komunistickih popova "srbin nije ko nije pravoslavan". Srpske crkve su i u Svedskoj, bile sastajalista jugoslovenske UDBe.

 
"Luzicki Srbi" (na svoju srecu ?) nisu nikada bili pravoslavci. Do 13 veka su odbijali da prime hriscanstvo, drzeci se svoje stare "religije" koju su doneli iz postojbine sa obala Azovskog mora. Izgubivsi rat protiv Germana u 12 stolecu, primili su manje vise na silu katolicanstvo da bi njihova vecina, kao i ostali skandinavci, kasnije u 15 veku, prisla Luteranskoj, protestanskoj, crkvi.

 
Cinjenica je da su Srbi u srednjem veku, pre nego sto su primili hriscanstvo, bili vojni faktor u Skandinaviji o cemu svedoci sledeci citat svedskog istoricara:
...Godine 1135 napadnuta je Norveska sa 650 brodova pod komandom vojvode Ratibora iz Pomerna, kada je, relativno udaljen, glavni grad Konungahella osvojen i spaljen. Prvi put u istoriji je konjica transportovana malim brodovima... Kraj citata:
I ime pokrajine Pomern je svedska skracenica odredjenog oblika i potice od srpske imenice Pomorje (Pomerje?). Uporedi sa Pomoravlje, Podrinje, Posavina...

 
I dan danas su, iz tog vremena, u Skandinaviji poznati brodovi slovenskog (citaj srpskog) tipa:

 
Gornji brod je manje-vise identican sa brodovima kojima su se sluzili Danski vikinzi. Danci su bili na vecem glasu nego norveski i svedski vikinzi, bas zato sto su ziveli na jugu u susedstvu sa srpskim vikinzima koje su rimski, germanski i katolicki istoricari "zaboravili".
 
Dok su Srbi na severu Evrope bili cenjeni ratnici, vitezovi i druzili se sa plemstvom i kraljevima, Srbi na Balkanu su osvajali carstvo nebesko i zajedno sa Siptarima i Bosnjacima, posle pola milenijuma turske kulture i pecenja rakije, postali najbednije nacije Evrope. Iako su na Balkanu drzali velike teritorije dan danas su Srbi poznati kao beskucnici i svetski pecalbari (komunisticki). 5 miliona srpskih pecalbara rastureni po celom svetu salju pare na Balkan i izdrzavaju 6 miliona mutavih Srba koji nemaju pameti da pobacaju u Dunav komunisticki olos koji ih je doveo do bede.
Pecalbarenje je izum Balkanskih Srba.

 
Pre nego sto su Germani pobedili i "pokrstili" Srbe u 13 veku Srbi, Sorbi ili Vendi su bili koncentrisani na celoj teritoriji izmedju reke Elbe i Odre, do obala Baltickog mora. I danas se Sorbi nalaze na istom prostoru u Nemackoj. Oni koji se jos uvek drze svojih tradicija, potisnuti su na teritoriju u gornjem toku reke Elbe i Odre juzno od Berlina u Lusatiji. Posetite Sorbski link koji se nedavno pojavio na internetu:
Luzicki Srbi

 
Luzicki Srbi su pobedjeni vec 990 godine nove ere. Rat sa Luzickim Srbima verovatno nije bio dugotrajan sto im je dalo mogucnost da zadrze svoj jezik i obicaje do danas. Rat sa ostalim Srbima na istoj teritoriji izmedju Elbe i Odre, severnije, do juznih obala Baltickog mora, je bio dug 200-300 godina sa velikim gubitcima na obe strane sto je posle poraza naterlo Srbe na potpunu emancipaciju sa Germanima i primanje katolicanstva. U tom ratu su Srbi najverovatnije bili razbijeni u manje grupe, sto je kasnijim katolickim "istoricarima" dalo mogucnost da Srbe nazovu slovenskim plemenima i daju im imena koja danas ne postoje medju Slovenima. Uprkos tome, posle poraza, u dugom peridu Srbi su nosili svoja srpska imena i ziveli su kao Vendi, pomesani sa Germanima u slobodnim vojvodstvima sa svojim plemstvom kao i kralj Erik iz Pomerna, Bogislav.
Luzicki Srbi danas tvrde da nemaju nikakvih zapisa o njihovom bitisanju u severnoj Evropi pre nego sto su ih Germani pobedili 990, kada ih prvi put opisuju franciskanski (katolicki) kaludjeri.

 
 
Pisanje istorije nije bio obicaj u Skandinaviji i medju Srbima na severu Evrope u to vreme. Primera radi, prvi svedski kralj za koga se zna koje godine je rodjen je Johan I Sverkersson, rodjen 1201 godine. Istoricari kao profesija u Evropi se pojavljuje tek posle primanja hriscansva introdukcijom prvih istoriskih knjiga, starog i novog zaveta. Osim katolickog plemstva, u 11 veku cela Evropa je bila nepismena i prvi istoricari su bili katolicki kaludjeri koji su po manastirima, pod nadzorom Kardinala, falsifikovali istoriju i pisali sta je njima odgovaralo. Da uz pomoc hriscanstva, spasu covecanstvo od bezboznika, "mnogobozaca". Na ovaj nacin su kaludjeri prepisivali knjige... Broj "stamparskih" greski u njihovim prepisima je zavisio i od broja casa manastirskog vina koje su popili.

 
 
 
Srbi na severu Evrope su bili "mnogobozci" kao i Skandinavci, Vikinzi i najverovatnije su imali iste bogove sto objasnjava tesnu saradnju Svedjana i Venda, Srba, kroz ceo srednji vek.
Uprkos omalovazavanja stare "bezboznicke religije", katolickoj crkvi nije nikada poslo za rukom da Skandinavcima izbrise iz secanja nihove stare "bogove". To je poslo za rukom "srpskoj" pravoslavnoj crkvi. Jedino svoje bozanstvo koga se balkanski Srbi i danas secaju je Vid koji nema nikakve veze sa hriscanstvom ali ga je pravoslavna crkva prhvatila kao svetca zato sto Srbi nisu hteli da ga zaborave i zato danas slave Vidovdan. Vid je najverovatnije Vidar, jedan od sinova Skandinavskog "Boga" Udena (Oden).
Skandinavski (i srpski) Vikinzi su napadali i palili katolicke crkve i manastire po celoj Evropi pokusavajuci da spasu svet od hriscanstva, zasto su ih kasniji katolicki "istoricari" definisali kao divljake. Da nisu na silu primili hriscanstvo u 10-13 veku, svi Skandinavci bi bili unisteni. Danas 1000 godina kasnije covecanstvo ponovo stavlaja znak pitanja na hriscanstvo u celini ili na neka tumacenja hriscanstva.

 
Skandinavski (i srpski) "bogovi" nisu bili izmisljene licnosti koje niko nikada nije video. Skandinavski "bogovi" su bili vodje naroda, obdareni, hrabri ratnici koji su probijali put, uvek na celu svoje vojske i zato u narodu smatrani kao "nadprirodni". Imenica BOG nema isto znacenje danas kao u staro vreme. Hriscanstvo je nazvalo svog "svetitelja" starim imenom, dalo mu nadprirodne osobine, isao je po vodi, lecio bolesti dodirom prsta, i probudio se dva dana posle smrti, sto je od njega napravilo najboljeg boga, boljeg od svih predhodnih bogova, da bi svi raniji bogovi pali u zaborav.
Skandinavski bogovi su poreklom iz dva plemena. Vaneri i Asari. Na svedskom u mnozini, Vaner i Asar. Asari su bili ratnici. Po Sturlassonu (Island) Asari su poreklom sa severnih obala Crnog mora, Asovskog mora i otud im naziv Asari. Bog Uden je dosao iz Asije (Azije) gde se reka Don uliva u Crno more (Asovsko more, zaliv). Levo od Dona je Erop, zemlja Erila. Na desnoj strani je Asia (Azija) i zemlja koja se zvala Asland, sa glavnim gradom Asgord (Asgorod, Asgrad). U gradu je ziveo poglavar Uden. Uden (Oden) je bio veliki ratnik, ratovao je po celom svetu i uvek pobedio. Svuda je bio na vlasti. Kasnije je otputovao na sever, nastanio se na jednom ostrvu i nazvao ga Udenovo ostrvo (Odense, Odensö, danas grad u Danskoj)...
Poreklo skandinavskih Bogova iz Azije je bilo prihvaceno u Skandinaviji sve do 19 veka kada su svedski nacionalisti ovo nazvali istoriskom spekulacijom. Ko je imao razloga da kroz celu svedsku istoriju pravi ovakve spekulacije? Uplasili su se da su im Bogovi bili slovenskog porekla. Svi Srbi danas znaju da im je poreklo bas sa obala Azovskog mora.

 
Skandinavski Vikinzi nisu nikada bili u medjusobnim sukobima. Po primanju hriscanstva, Srbi na juznim obalama Baltickog mora su postali Nemci a Svedska, Danska i Norveska su, kroz ceo srednji vek, bile u medjusobnom ratu...

 
Imanica BOG postoji i danas u svedskom jeziku. Bog je naziv za pramac na brodu, probija talase. Ili Prednji deo grudi kod divljih zivotinja kojim se probijaju kroz sumu. Svedska imenica BOG danas ima slicno znacenje kao i nekadasnje ime bogova Vikinga, koji su bili ratnici i u ratu, uvek isli prvi ispred vojske, sto je kroz ceo srednji vek bilo karakteristicno za sve svedske vojskovodje i kraljeve. U blizini Stokholma postoji veliko poluostrvo koje se zove Bogesund. U srednjem veku Bogesund je bilo ostrvo koje se zvalo Bogö. Ö, cita se "oe" na svedskom znaci ostrvo. To ostrvo je od pamtiveka bilo u vlasnistvu najpoznatijeg svedskog plemstva. Medju njima je familija Brahe. Pre primanja hriscanstva, na ostrvu je najverovatnije ziveo neko koga je narod smatrao za boga. Nije iskluceno da svedsko plemstvo potice od, bogova Vikinga. Familija, Brahe, nosi broj 1 na spisku u "kuci vitezova" (ridarhuset) u Stokholmu i verovatno je potomstvo posle jednog od skandinavskih bogova, sina boga Udena, koji se zvao Brage. Tiko Brahe (Tika, Tihomir) u srodstvu sa svedskom familijom Brahe, je bio poznat danski astronom. O ovome Svedjani danas, nece ni da diskutuju iz nacionalnih razloga. Ako je sve ovo tacno i Vikinzi su svoje bogove zvali srpskom imenicom BOG, bogovi za vreme Vikinga pa i ranije, pre Hrista u Skandinaviji, su govorili srpski jezik.

 
Istina je da svedski arheolozi ne pobijaju cinjenicu da je cela Skandinavija, pre stvaranja nacionalnih drzava u Evropi, u vreme Vikinga, bila u frekventnom kontaktu sa Slovenima, (citaj sa Srbima) o cemu svedoce mnoge arheoloske iskopine.
... . .

 
SRPSKO POREKLO

 
__________________________________

Do devetnejstog veka, Svedjani se nisu ekonomski oporavili, nakon poraza i sedamnejstogodisnjeg lutanja, nihovog kralja Karla XII, po Evropi. Gladni Svedjani su poceli da emigriraju za Ameriku. Da bi podigli moral narodu i privolili ga da se ne seli iz zemlje, svedjani su poceli da se bave bioloskim istrazivanjima ljudskih rasa. Nasli su da su bledi Svedjani, bez pigmenta, najpametniji na svetu, takozvani severni Arijevci. Ovo je dalo rezultate i Svedska je pocela da se oporavlja. Rezultat svedskog "naucnog" rada je izprovocirao Nemce da izazovu dva svetska rata. Drzeci se po strani u oba rata, Svedjani su stvorili ogromne resorse zasto i danas mogu da dele Nobelovu nagradu i prodaju bajke o svojoj "ariskoj superiornosti".
Pre ubistva Karla XII, njegovi cuveni, generali Arvid Horn, Thore Gabriel Bielke... su uvideli besmislenost svedskih ratova. Kasnije je oruznica u dvoru grofa, generala Bielke preuredjena u "pisarnicu". Posle toga su Svedjani "vodili ratove" sa Evropom iza pisaceg stola, bez prolivanja svoje krvi. Detaljna kopija oruznice grofa Bielke se nalazi u dvorskoj oruznici kraljevskog dvora u Stockholmu i pokazuje se ismejavajuci turiste iz zemalja razorenim u prvom i drugm svetskom ratu. Uperedite oruznicu u Stokholmu sa prilozenim, crtezom "pisarnice" iz dvorca grofa Bielke. Skrivkammaren, znaci pisarnica ili kancelarija. Nijedan srednjevekovni dvor u Svedskoj nije gradjen sa pisarnicom. Zasto bi grof pravio sebi pisarnicu uz prostorije svoje posluge koja je bila nepismena. Jos jedna, slicna soba, koja bi mogla biti grofova oruznica, ne postoji u dvoracu Thureholm koji se nalazi u mestu Trosa, oko sedamdeset km od Stockholma. Familija Bielke je najstarija plemicka familija u Svedskoj, poznata vec u trinejstom veku. Uvek su bili profesionalni vojnici. Crtezi dvorca Thureholm se ne mogu naci na javnim mestima, muzejima... i pukim slucajem su pali u ruke piscu ovog pasusa. Tumacenje ove ocigledne simbolike je moguce samo sa znanjem da je oruznica u dvorcu Thureholm "preuredjena" u pisarnicu. To nije poznato nikom ko poseti model oruznice, "pisarnice" u Stockholmu.
Ovo je postavilo temelje za buducu svedsku inostranu politiku, manipulativnu, prevarantnu retoriku, kojom se svedski politicari sluze i danas. Na isti nacin funkcionisu i svedski sudovi. Svedjani provociraju druge napredne zemlje u rat, i drze se po strani u ratovima od cega izvlace veliku ekonomsku prednost. Najverovatnije zato su ubijani svedski politicari, koji su zabadali nos u unutrasnju politiku drugih zemalja. Hilda Andersson (?), Folke Bernadotte (Haganah), Gustav Adolf Bernadotte (?), Dag Hammarskiöld (?), Olof Palme (najverovatnije, stranac, pecalbar), Anna Lind (pecalbar iz bivse Jugoslavije)
 
Model oruznice grofa Bielke, u dvorskom muzeju, oruznici u Stokholmu zove se pravim imenom, oruznica dvorca Thureholm, bez daljih komentara. Pogledaj sliku desno. Slika je kopirana iz jednog od kataloga koji se mogao kupiti u muzeju u Stockholmu. U dvorcu Thureholm, oruznica se nalazi på strani uz prostorije posluge. Do oruznice se dolazi malim, uzanim stepenicama, kojima se sluzila posluga, zid uz zid sa velikim dvorskim stepenicama. Pogledaj crtez, gore levo. Plafon je nizak kao i u ostalim sobama posluge. U oruznici je posluga, popravljala i verovatno pravila jednostavnije oruzje. Vatreno i hladno oruzje je bilo od jednostavnog gvozdja, celika i da nebi korodiralo, moralo se podmazivati i cistiti u kratkim intervalima. Oruzje koje nije bilo u cestoj upotrebi bilo je konzervirano. Srednjevekovna oruznica je bila radionica puna alata, mirisala na ulje mast... U modelu oruznice u Stockholmu za stolom, izmedju dva prozora, sedi jedna osoba. Sudeci po odelu i periki na glavi, to je grof Bielke licno. Da li on sedi za radnim ili za pisacim stolom. Grof sedi za pisacim stolom, koji nikada nije bio u radionici, pravoj oruznici. U ogledalu se vide grube crte njegovog lica. Lice ratnika. Iz svoje oruznice, iza pisaceg stola, uz pomoc svedske "diplomatije" grof ratuje sa Evropom... Iz dvora u Stokholmu grof se podsmeva milionima poginulih u prvom, drugom Svetskom Ratu i u danasnjim konfliktima po celoj planeti. Srbima, Jevrejima, Rusima, Amerikancima, Englezima...
Dvorski muzej u Stockholmu je godinama bila inspiracija svedskim generacijama, politicarima, oficirima...
Svedska je zadnji put bila u ratu 1814, sa Norveskom.
(2008.04.20)
__________________________________
 
Prvi ministar svedske vlade posecuje danas muslimanske dzamije u Svedskoj, dok nekoliko stotina hiljada muslimana, Turaka, Arapa... provociraju drzavni aparat u celoj Skandinaviji. Da li je Hriscanstvu najzad poslo za rukom ono sto je u Skandinaviji zapoceto u 12 veku. Preobrazaj Skandinavaca u ciketane. Ili je ovo svedski nacin da provocira muslimane u rat sa Amerikancima, Englezima... I pored svega toga Islam ne ugrozava Svedsku. Isto tako Svedska nikada nije bila ugrozena komunistickom diktaturom. U devetnejstom veku nikom od Svedskih radnickih mozgova, ispiranih kroz ceo srednji vek, nije palo na pamet da pokrene narod u borbu protiv kapitala. Ali, toga se setio Hjalmar Branting (1860-1925) sin svedske bogate burzoazije i poveo narod u "radnicki pokret", poceo da doliva ulje na vatru u Evropi i Nemackoj gde je komunizam vec bio serviran da se proda slovenskim zemljama.
Da li je Nemacka u celini, gde je komunizam proklijao, ikada bila ugrozena komunizmom? Nije nikada. Da li jos uvek neko veruje da su Andreas Bader, Ulrike Meinhof... iz porodica nacista Drugog Svetskog Rata, stvarno bili komunisti, saradjivali sa Arapima i minirali americke baze på Evropi. Ne, dannas bi i deci trebalo biti jasno da su oni bili nacionalni socijalisti, isto kao i Hitler.
Jedan od zadnjh svedskih politicara "socijalista" Olof Palme je ocigledno bio nacista. Ako to nije istina zasto veliki socijalista Olof Palme nije otisao u svoju domovinu Estoniju, gde je u to vreme socijalizam bio u procvatu. Olof Palme je u 10 godina, sa svojim roditeljima, pobegao iz Estonije kada su Nacisti izgubili rat. Olof Palme je bio nacionalni socijalista isto kao i Hitler i zato je bio popularan u Svedskoj. I zato, verovatno, niko nikada nece saznati ko ga je ubio.
Da li je rusenje Jugoslavije, na stetu Srba, zapocelo dogovorom "socijalistickih zemalja" Svedske i Jugoslavije o razmeni radnih snaga, dozvolivsi pecalbarima iz Jugoslavije, u sred hladnog rata, u septembru 1965, da nagrnu u Svedsku bez ikakvih viza ili radnih dozvola. Bilo je dovoljno imati, prazan, vazeci Jugoslovenski pasos. 25 godina kasnije je pocelo rusenje Jugoslavije uz punu podrzku Vatikana i Svedske. Radovan Karadzic, Srbin koji je zasluzan za nastanak republike Srpske, na srpskim teritorijama, danas je u zatvoru i svedski ministar inostranih poslova, Karl Bildt, ga naziva nepouzdanim tipom.